MAR ’17: Pissed Jeans – ”Why Love Now”

Noise-rock prepad na rastrzani sredovječni živčani sustav! “Why Love Now” je usprkos agresivnoj nasrtljivosti na površini ipak fino strukturiran album i nadilazi prosječnost nekog novijeg uratka utemeljenog na odavno shematiziranom američkom standardu gitarističke buke. Jedan od glavnih uvjeta da uopće zadržim polusatnu pažnju u dotičnom žanrovskom odjeljku rock glazbe bio bi da NE čujem the Jesus Lizard kombinacije pretjerano ili nedajbože Shellac minimalističke dekonstrukcije (što bi bilo još problematičnije). Toliko sam oguglao na dobro poznati format da na Pissed Jeans nisam odreagirao promptno tj. nisam ih imao želje provjeriti kada se potpisivanjem za SUB POP etiketu globalno pronio prvi glas. Kriva procjena! Naprotiv, ne samo da je iznenađujući Ginn/Black Flag utjecaj na gitarista izvrsno uklopljen već i (besposleni) vokalist ima sasvim dovoljno tragikomičnih frustracija i situacija za podijeliti sa slušateljstvom. Recimo da asocira na nećaka Michaela Geralda (Killdozer) kojeg krasi i pripovjedački talent “ujca” (American grotesque after Gerald!). Pissed Jeans predstavljaju rijedak primjer recentnog banda koji me je zadivio i inspirativnom bujicom riječi (poput Protomartyr u njihovom neopostpunk miljeu) kao i umjereno prljavim zvukom kontrolirane buke. Uniđi pod korporativni krov (u slučaju RH to je najčešće kvazi-korporativna mediteransko-balkanska verzija istog) i ostavi dušu na ulazu. Budi kuš i budi tup. Vrišti! (kada nitko ne vidi i ne čuje). Sve je pod nadzorom. HaHaHahahaaaa…

Ah. Grow up, Teenage RnR Adult! Grow up and die off.

pissed jeans